Financiranje energetske obnove kroz buduće uštede (ESCO) je model koji u Europi i svijetu već godinama uspješno funkcionira dok su u Hrvatskoj njegovi dosezi skromni. Radi se o investicijskom potencijalu koji se mjeri u milijardama kuna. No, prije svega je potrebno urediti pravni okvir i stvoriti uvjete za jaču participaciju privatnog kapitala.
Do 2020. bi samo iz EU fondova mogli za ovu svrhu povući 212 milijuna eura, a ukupne prilike za investicije iz privatnih izvora su i višestruko veće. Kako pojašnjava Vedran Uran, voditelj tima Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) za energetsku efikasnost u regiji, ESCO je u Hrvatskoj prisutan već 10-ak godina, no do sada je mali broj tvrtki prepoznao i ušao u ovaj biznis. No, unatoč tome, realizirano je nekoliko zanimljivih projekata, čak i u uvjetima nepostojanja pravnog okvira koji bi uređivao energetsku učinkovitost. “Novi Program energetske obnove zgrada za razdoblje od 2016. do 2020. godine Vlada bi trebala vrlo brzo usvojiti, dok bi ga i dalje trebala provoditi Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN). U segmentu javne rasvjete očekuje se izrada nacionalnog programa za razdoblje do 2020. pri čemu se predviđa sufinanciranje projekata iz EU fondova u iznosu od 20 milijuna eura što je premalo s obzirom na to da je u Hrvatskoj potrebno zamijeniti još najmanje 900.000 lampi.
Naime, dosad je zamijenjeno tek oko 100.000 lampi”. Iako stidljivo, u projekte energetske učinkovitosti se ipak uključuju i privatne tvrtke. Kod rekonstrukcije javnih zgrada najčešće se nadmeću ESCO tvrtke sa svojim podizvođačima, dok su kod rekonstrukcije javne rasvjete u najvećem dijelu prisutni proizvođači štedljivih žarulja spremne da sudjeluju u financiranu projekata. “Može se sa sigurnošću reći da u Hrvatskoj ima više od 10 tvrtki koje mogu pružati ESCO usluge i koje su dosad sudjelovale na natječajima za projekte rekonstrukcije javnih objekata. S obzirom na to da javne ustanove imaju sve manje novaca, a žele energetski obnoviti svoje objekte, može se sa sigurnošću zaključiti kako će broj ESCO tvrtki na hrvatskom tržištu sve više rasti. Na razvoj ESCO-a u Hrvatskoj su, prije svega, utjecale bespovratne potpore Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, posebno u segmentu jedinica lokalne samouprave.
“Dosad je ugovoreno ili u fazi ugovaranja 300.000 kvadratnih metara korisne površine javnih objekata odnosno 20 projekata i 90 zgrada, dok je vrijednost ulaganja oko 600 milijuna kuna. Dosad je realizirana energetska obnova u 80.000 kvadratnih metara korisne površine javnih objekata s vrijednosti ulaganja oko 125 milijuna kuna. To je sve financirano vlastitim sredstvima ESCO tvrtki ili u kombinaciji s kreditnim sredstvima. To znači da se javni sektor nije morao zaduživati u čijim se objektima sada ostvaruje energetska ušteda od 50% pa i više”, pojašnjava Vedran Uran. Dodaje da se slična situacija dogodila i kod javne rasvjete za čiju je rekonstrukciju Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitosti u zadnje tri godine osigurao više od 80 milijuna kuna bespovratnih sredstava.
JLS-ovi koji su se javljali na pozive za dodjelu tih sredstava u najvećem dijelu su sami financirali projekte, no sve su se više odlučivali i na korištenje ESCO usluga. Tako je u posljednjih godinu i pol dana objavljeno 30-ak natječaja za realizaciju projekata rekonstrukcije javne rasvjete po ESCO modelu. U najvećem dijelu JLS-ovi su sami pripremali dokumentaciju za javno nadmetanje, dok su neki koristili besplatnu tehničku pomoć putem EBRD-ovog programa REEP.
Iako ESCO model u konačnici isplaćuje sam sebe, potrebno je uložiti inicijalna sredstva ili barem dati garanciju. Kako su proračuni gradova i općina sve nategnutiji, a zbog pada ekonomske aktivnosti te poreznih izmjena i sve manji, a istodobno imaju zakonski propisane mogućnosti prekoračenja, sve manje načelnika i gradonačelnika se odlučuje investirati u ESCO. Praksa u susjednim zemljama pokazuje da je izlaz u pronalaženju snažnog privatnog partnera koji će uložiti svoj novac u projekt, a onda se naplatiti iz ušteda.
Izvor: Poslovni.hr (1/11/2016)