Gradovi postaju pametniji

Smartcity[1]Pametni gradovi mogu biti definirani kao oni koji potpuno i efikasno zadovoljavaju potrebe svojih građana definiranih lokalnim, nacionalnim i međuarodnim standardima održivosti. Često ih karakterizira upotreba digitalnih tehnologija koje omogućavaju bolje upravljanje učinkom i rezultiraju smanjem troškovima i smanjenom potrošnjom resursa.

U kontekstu javne rasvjete, koncept pametnih gradova nije ograničen samo na energetsku učinkovitost ostvarenu zamjenom tradicionalne rasvjete novom LED rasvjetom. On također prepoznaje sustav javne rasvjete kao izvor i nadogradnju drugih gradskih sustava u razvoju. U cjelini, svi oni doprinose inteligentom nadzoru i upravljanju gradom, sigurnosti i kvaliteti života.

Prema definiciji IHS Technology, pametni gradovi su oni koji su “primjenili ili trenutno razvijaju, integraciju informacijskih, komunikacijskih i tehnoloških rješenja u tri ili više različitih funkcionalnih područja grada. Ta fukcionalna područja uključuju mobilnost i transport, energiju i održivost, fizičku infrastrukturu, upravljanje, sigurnost i zaštitu“. S obzirom na tu definiciju, IHS Technology report predviđa da će u svijetu do 2025. godine biti barem 88 pametnih gradova, u odnosu na 21 u 2013.godini. Dok zajednička regija Europa-Bliski istok-Afrika predstavljaju trenutno najveći broj pametnih gradova, prema projekcijama, do 2025.godine u regiji Azija-Pacific nalazit će se većina pametnih gradova.

Razvoj pametnih gradova motiviran je velikim izazovima, uključivo rastući pritisak na javne financije. U praksi, koncept uključuje različite modele financiranja i primjene. Jedan od njih, često korišten u projektima javne rasvjete je ESCO (Energy service companies) kao model garantiranih ušteda. Taj princip koristi se i kod G-SolarLed projekata omogućavajući punu podršku lokalnim zajednicama u postizanju momentalnih ušteda i usmjeravanju dostupnih fondova u druga područja.